Desetljećima u Ilici između brojeva 83 i 87 postoji praznina kao cezura u uličnoj fronti, kao otvorena vrata u unutrašnjost bloka. Enigmatična i hermetična, praznina postaje osnova koncepta projekta. Praznina kao novi urbani džep, prostor in-between, između ulice i parka.

Denivelirana ploha može služiti studentima i građanima kao mjesto druženja, ali i izlaganja predmeta i prostornih instalacija, te prostor za performanse. Ona je znak u prostoru koji nagovještava gozbu umjetnosti u dubini parka.

Reducirani prolaz kroz kuću kopča je između dva svijeta. Bučne i kakafonične ulice prepune su prometala, a kraj njih park sa skulpturama djeluje nadrealno, poput tajnog vrta. Sama kuća svojom reduciranom debljinom zakriva park, formira treće pročelje i time materijalizira džep, prazninu. Prazninu koja popunjava ulični slijed.